Trebinje – Hercegovina je nekada u Evropi bila poznata kao “zemlja orlova“, a uskoro bi mogla ponovo to da postane jer je planiran uvoz ovih ptica iz Srbije.
Predstavništvo RS u Beogradu u saradnji sa beogradskim Institutom za biološka istraživanja “Siniša Stanković“ i Republičkim zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS realizuje projekat Povratak bjeloglavog supa u Popovo polje u Hercegovini.
- Projekat je pokrenut prije godinu, ali je u zastoju jer nije regulisana procedura uvoza ptica iz Srbije. Bez CITES uvozno-izvoznih dozvola nije moguće prebaciti bjeloglavog supa iz jedne zemlje u drugu, jer upravo ti dokumenti sprečavaju ilegalnu trgovinu pticama koja je rasprostranjena
u Srbiji. Nadamo se da će to uskoro biti riješeno i da će Hercegovina ponovio biti zemlja orlova – rekao je Duško Toholj, inženjer za zaštitu životne sredine, koji je i direktor omladinske organizacije za zaštitu i proučavanje divljih životinja“Južnjačko plavo nebo“.
Prema njegovim riječima u planu je da se iz specijalnog rezervata prirode “Uvac“ u iduće četiri godine u Hercegovinu izveze dvadesetak ptica koje spadaju u najugroženije vrste. On je istakao da u Hercegovini i sada obitavaju četiri vrste orlova: suri orao, orao krstaš, orao mišar i orao zmijar, no zahvaljujući ljudskom nemaru sve ih je manje.
- Situacija nije beznadežna, ali bez neke ozbiljnije intervencije, teško da se može povratiti stanje i od prije dvadesetak godina – Toholj započinje priču o jednom od zaštitnih znakova Hercegovine.
Dodao je da se međutim, u posljednje vrijeme sve češće govori o povratku bjeloglavog supa orla lešinara koji je koristan i ljudima jer je “čistač“ i sprečava prenos trihineloze jer je imun na nju, sam povratak ipak je nešto veći problem.
- Te ptice mogu opstati jedino u koloniji. Supovi jedu samo uginulu životinju i ako ih nema njih dvadesetak ili tridesetak se rasporedi u “češalj“ i pretraže područje da nađu hranu. Nekadašnja kolonija bjeloglavih supova, koja je brojala pedesetak gnijezdećih parova, uništavana je decenijama – ispričao je Toholj i dodao da je posljednji par zabilježen 1999. godine.
Prvo je, dodao je, akumulacijom Bilećkog jezera, potopljen kanjon rijeke Trebišnjice gdje su se oni gnijezdili.
- To ih je prepolovilo. Ostalo je dovršila masovna upotreba otrova i rat. Poslije rata, dolazile su razne naučne ekspedicije da spasu tih pet-šest parova koji su, ipak, ostali u rejonu Popovog polja. Nisam siguran u to, ali priča se da su pohvatani mrežama i preseljeni na drugo mjesto, gdje je bilo više orlova. Postoji i priča da su se oni sami od sebe preselili na Uvac u Srbiju. Šta je od svega toga tačno mi ne znamo, ali odavno želimo da pokušamo obnovu kolonije bjeloglavog supa – otkriva nam Toholj.
Zakon o uvozu ptica
Toholj je objasnio da je CITES konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore, kojim zemlje potpisnice garantuju da trgovina divljim životinjama i biljkama neće ugroziti opstanak tih vrsta u prirodi.
- Ovaj projekat stao jer BiH nije potpisnik međunarodne CITES konvencije, te je neophodno regulisati zakonsku proceduru uvoza ptica. Ova ptica je početkom rata u bivšoj SFRJ iščezla iz Srpske i BiH, i poslije 1991. godine našla novo stanište u dolini Uvca u Srbiji – kaže Toholj.
Ratomir Mijanović
