Naime, kada je prije tačno dva mjeseca proradio u biblioteci su saopštili da uvode godišnju članarinu od 25 konvertibilnih maraka za korisnike kluba, koja će ujedno omogućavati i korišćenje usluga biblioteke sa 24.000 knjižnih jedinica. Procjenjivalo se da je ponuda poštena, da će biti dosta interesanata – a nije se javio nijedan. Ispostavilo se da u izrazito nerazvijenoj opštini nema nijednog dječaka i djevojčice koji su spremni da odmah daju tih 25 maraka za godinu dana, pa se Narodna biblioteka vratila starom receptu: godišnja članarina za korisnike bibliotečkog fonda ostala je i dalje 10 maraka, a sat korišćenja Internet kluba se naplaćuje po jednu marku.
- Primjećujemo da najviše korisnika interneta imamo prvih dana u mjesecu, a to je vrijeme kad stižu penzije i očito je da tada dobri djedovi i bake unucima daju po neku marku koju oni u ovom klubu potroše – kaže nam Nada Radović, direktor Narodne biblioteke, na krijući da je tim saznanjem i sama bila iznenađena.
Nažalost, i ova sitna, naoko usputna svakodnevna sličica, samo je jedan u nizu novih dokaza da standard velikog broja ljubinjskih porodica vrtoglavo pada, te da se i raniji skromni kvalitet života iz mjeseca u mjesec urušava – pa se, da budemo malo i ironični, sudbina Internet kluba našla u rukama penzionera! Oni ga, kao što smo vidjeli, ne koriste, ali ga posredno plaćaju.
D A N (Ž.JANjIĆ)

Posalji tekst prijatelju

Stampaj tekst

 vrh stranice