Pitala si me zašto tvoje ime nikad ne provlačim kroz rime,
zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim,
pa da se time hvališ kolegicama s posla…
Ma nema šanse, nema tih para da mi ikad budeš dio repertoara,
pa da tvoje ime pjevuši ko stigne,
Da svako tek tako, na brzinu, puni tišinu…
Mislim da bih razbio gitaru da čujem da te fućkaju na pisoaru,
da me jednog dana gledaš poniženo, iz kuta dućana gdje je sve u pola sniženo…
Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo,
nikad se neće naći na nekom CD-u, imati naslov, cijenu i bar-kod…
Zar da radio voditelj kreštava glasa, preko naše himne traži vlasnike pasa,
da se cereka, jer kao dobra je zreka,
i u svaki jebeni singl, ubaci ti džingl…
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava…
I to da nešto svira za željna uha, da nikog ne dira dok pere il kuha,
da narodu skrati onih osam sati, i da lijepo stane među dvije reklame…
Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo, nikad se
neće naći na nekom CD-u, imati naslov, cijenu i bar-kod…
Pitala si me zašto tvoje ime nikad ne provlačim kroz rime,
zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim,
pa da se time hvališ kolegicama s posla…